Skip to content

Chapter VI (2)

Text size

Nolaila, manao o Kuapakaa, e huai i ka ipu makani ana ia Laamaomao, i pa ka makani, mau no ka ino, noho no ke ’lii me ia. Wehe ae la o Kuapakaa i ke poi o Laamaomao, a pa iho la ka ino i kela la i keia la, ma keia ino i lohi ai ka holo o Keawenuiaumi. Pela ko lakou kali ana i ka malie, a hala hookahi malama, pau ae la ko lakou koena ai, o ka hele ana mai Hawaii mai. Ia wa, hele mai na ’lii o Hawaii ia Keawenuiaumi, hai mai la i ko lakou pilikia nui o ka pololi, a lohe o Keawenuiaumi, i ka lakou olelo. Hoouna aku la o Keawenuiaumi i ke kanaka, e ninau aku i ke keiki he ai paha kana, aole paha. Aka, ina he ai, e olelo aku oe he pilikia ko kakou.

A hiki aku la ke kanaka i mua o Kuapakaa, hai aku la i na olelo a Keawenuiaumi, a lohe o Kuapakaa, olelo mai la: “He ai no, eia nae, e hoi oe a hai aku i ke ’lii ia Keawenuiaumi, he ai no, aia i uka, e olelo aku oe, eono alii, eono kipoipoi. Eia hoi, i kii oukou i ka ai, mai ohi oukou i ka mea nui wale no, a haalele i ka mea liilii, ina oukou e hana pela, aole oukou e kii hou i ka ai.” Hoi aku la ka elele a mua o Keawenuiaumi, olelo aku la i ka olelo a ke keiki, a lohe o Keawenuiaumi, kena ae la ia i na kanaka a me na ’lii e pii i ka ai.

A hiki lakou i uka, nana aku la lakou i na mala uala eono, nui launa ole, a loihi no hoi ke nana aku. Olelo ae la kekahi i kekahi: “Kupanaha, olelo mai nei hoi ua keiki nei, he mau wahi kipoipoi wale no, eia ka hoi, he mau mala nunui.” Koki iho la lakou, a nui ka ai, hoiliili iho la, e like me ka olelo a ke keiki mai ka mea nui a ka mea liilii, a hoi aku la a hiki i kai, hoa ka umu, a moa ae la, ai iho la lakou. Hele mai la o Kuapakaa a hiki olelo mai la ia lakou: “E auhea oukou o ka uala nui o ka oukou ia, O ka mea liilii o ka’u ia.” “Kahaha, aole peia, i uala nui no kekahi au, no ka mea, nau ka ai.” “Aole,” pela aku o Kuapakaa, “o ka ai nui na oukou no ia, o ka ai liilii o ka’u ia. Penei nae oukou e hana ai; e ihi oukou a pau ka ili o waho, alaila, kaulai i ka la a maloo.” O ke ano o keia, he ao maloo.

Ninau mai la lakou: “Heaha ke ano o keia hana au e ke keiki?” I aku o Kuapakaa: “No ko’u manao, e pau ana kela mau mala uala ia oukou, a e hiki mai ana ka manawa ino o keia aina, e kaikoo ai ka moana o kai, a e loihi ana no hoi ko oukou noho ana i anei, no ka mea, ekolu malama ino i koe, o Makalii, Kaelo, Kaulua. I Olana paha hookau ka malie, alaila, oukou holo, nolaila, e pau ana ka’u ai ia oukou; aka, i hoi oukou, aole au e wi ana, aole no hoi e pololi, no ka mea, ua ola au i ka ai liilii a oukou e hoiliili nei, loaa hoi ko’u o e mahiai aku ai i ai na’u.” O keia olelo a Kuapakaa, he olelo maalea, he olelo huna, aole ia o ke ano maoli. Ua ike no o Kuapakaa, e koi ana no o Keawenuiaumi, e holo e imi ia Pakaa, ke malie, nolaila, ua malama loa na kanaka i ka ai liilii, i kela umu keia umu ke kalua ai lakou.

Eia nae, ia Keawenuiaumi ma i holo mai ai mai Hawaii mai, olelo aku ia i na ’lii o hope a me na makaainana, hookahi mahina e holo mai ai e imi ia Pakaa, aka, ua hala na mahina eha ia lakou ma Molokai, o ka noho ana. Ma keia noho loihi ana o Keawenuiaumi ma, kanikau na makaainana o Hawaii ia ia, e manao ana ua make. A hala na mahina eha i ka noho ana ma Molokai, hu mai la ke aloha o ka wahine, ke keiki, a me ka makua, nolaila, pau ka manao hele e imi ia Pakaa, o ka hoi wale no i Hawaii ka pono.

A pau na malama ino eha a Kuapakaa i olelo ai, popoi iho la ia i ka ipu makani o Laamaomao, hookau mai la ka malie. Olelo aku la ia: “Olana keia o ka malama malie, o Welo, o Ikiiki, o ke aho pulu a ka lawaia, he mau malama malie wale no keia; nolaila, maloo ole ai ke aho a ka lawaia, no ka holo mau i kai.” I aku la ia i na ’lii me na kanaka: “E hoa na waa a paa, no ka mea, ua kaohi aku wau ia oukou no na malama ino eha, a ua malie, e hoi oukou.” A lohe na ’lii i keia olelo, makaukau iho la na waa a paa i ka hoa, hoolana aku la i loko o ke kai, me ka paa i ka hekau ia, no ka mea, he huakai pulale ka ke ’lii. A ahiahi loa, aneane e aumoe, kahea aku la o Kuapakaa ma ka paha penei:

E ala! e ala! e ala!
Ua kulu ka po! ua kulu ka po!
Pau ka luhi, ka eha, ka opa,
Ka maka pouli o na waa la.
E ala! e ala! e ala!
Aia i luna o Hikiliimakaounulau,
Ka hoku i ka palena o ka aina.
E ala! e eu! E ala! e eu!

Ma keia olelo a ke keiki, olelo ae la na ’lii: “Kupanaha! Aole hoi i kokoke aku i ke ao, o ka hea okoa mai nei no ia e holo, eia no ka i ke ahiahi okoa.”

MOKUNA IV.

Ka Haalele ana ia Molokai.—Na Inoa o na Moku Hawaii Eono.—Makemake
ke ’Lii e Holo pu o Kuapakaa me ia.—Ae ke keiki Malalo nae o na
Kumuaelike.—Hoomaka Lakou e Holo.—Halawai me na Makani Anu Pahili,
Haule na Hookele Elua mai ka Waa.

O ko na ’lii manao ma keia olelo a ke keiki, e waiho a huli ka ia i ke kau o ka po, alaila holo. Nolaila, hoomaka hou o Kuapakaa e kahea ma ka inoa o na moku eono o Hawaii, e pili ana i na ’lii eono o Hawaii:

NA INOA O NA AINA.

E ala e Kona, aina kai pohu i ka hau!
E lele ana ke ao pohu o Keei,
He ao kaupoku ia no Weli,
Weliweli, wale ko’u moena,
Ko’u hai wale ana ia oe,
Nohowale iho la oe, pale ko eu,

Eu e Kohala—e!
E eu e Kohala, ka unupaa,
A haliu o Papa hanau moku,
Ka mea nana i hanau o Koolau,

E ala e! e Hilo e!
O Hilo ua poolipilipi i ka umulau,
Ua mae ka pua o ka lehua
I ka hehihehi a ke kuaua,
E aha lai i ka malie,
Lawaia huki heenehu o Punahoa.

E ala, e Puna e!
O Puna aina ala i ka hala
Mai ke kila no a akiaki,
O na ulu o Kailua,
Aeae kukio makani o Kau.

E ala e Kau e!
Kau nui aina makani,
Ko ke au i Alae
Kapaepae ka waa e holo,
I Kailikii, i Kaulana,
Holo kookahi, holo koolua,
Holo kookolu, holo kooha,
Holo koolima, holo kooono,
Holo koohiku, holo koowalu,
Holo kooiwa, holo kooumi.
Holo na pou, na waa liilii,
Ka waa o na ’lii e holo.

Mahope o keia olelo kahea a ke keiki, ala ae la na ’lii a me na kanaka i ke aumoe, a ee ae la kela alii, keia alii i kona waa, a holo aku la, a ka moana lana mai, koe iho la o Keawenuiaumi mahope. Ua kauoha ke ’lii ia lakou, e holo a ka moana kakali mai ia ia, ma keia holo ana, ua hookelekele lakou, mai Molokai a Oahu, e like me ka moku. Ma keia hookelekele ana o lakou, ua pau loa i ka hiamoe i luna o na waa, nolaila, ua holo na waa a pae ma Kawaihae, i Kohala, Hawaii. I ke ao ana ae, nana aku lakou o Hawaii keia aina, olioli iho la lakou, no ka ike i ka wahine me ke keiki, aka, ua nui ko lakou aloha no ke ’lii, no Keawenuiaumi.

A ao ae la kii aku la ke kanaka ia Kuapakaa, ma ke kauoha a ke ’lii e hele mai i mua ona. A hiki o Kuapakaa i mua o Keawenuiaumi, olelo mai la: “I kii aku nei au ia oe, e holo pu kaua i Kaula a hoi mai.” Olelo aku o Kuapakaa: “Aole au e hiki, e haalele iho auanei au i kuu wahi pupu elemakule, no ka mea, ua palupalu.” A no ke koi pinepine a ke ’lii, ae aku la o Kuapakaa e holo pu, o kona manao no ia o ka holo pu me Keawenuiaumi. Nolaila, olelo aku la o Kuapakaa ia Keawenuiaumi: “He ae no au e holo pu me oe, ke ili nae kuu wahi ukana, alaila, holo kaua, a i ole e ili, aole au e holo me oe.” Ae mai la ke ’lii: “He ae no au e holo oe a me ko ukana pu.” Kena ae la o Keawenuiaumi i na kanaka, e kii i ka ukana a ke keiki a lawe mai, no ka mea, ua manao o Keawenuiaumi o ia ka mea e hiki ai ke keiki.

A hiki na kanaka i kahi o ka ukana, i nana iho ka hana, he laau nui, ua like ka loa me na waa o ke ’lii, o Keawenuiaumi. Olelo iho la na kanaka, ina paha e kau keia laau nui i luna o na waa, o ke komo no ia, no ka nui launa ole. Amo ae la lakou me ka hiki inoino loa, a hooili i luna o na waa, a aneane na waa e komo no ke kaumaha loa; kuhikuhi hou ke keiki i kekahi ukana ana, he pohaku, ua hana ia a puali, alua ana ukana.

O keia laau nui, he ukana o loko, he ai, he ia a me na mea a pau loa. No keia laau nui, kapa na kanaka ia ia: “O ke keiki opeope nui o Kaluakoi.” A pau na ukana a ke keiki i luna o ka waa, ee aku la o Keawenuiaumi me Kuapakaa, a me na mea a pau loa i luna o ka waa, a holo aku la.

Ma keia holo ana, he maikai ka makani, he kaao; ia wa nana aku la o Kuapakaa i na hookele, a nonoi aku la i kekahi hoe ia ia, hoole mai la na hookele: “Aohe maua e haawi aku ia oe, no ka mea, o ko maua haawina no ia; hewa maua ke lilo ia oe.” Ma keia hana a Kuapakaa he imihala i na hookele, no ka mea, o na hookele ko Pakaa mea i hele ai mai a Keawenuiaumi mai.

Holo mai la lakou mai Molokai a kalewa mawaho o Oahu nei, malaila aku a ke kai o Kaieiewaho, ike lakou ia Kauai, a mahope, holo ana lakou mawaho o Waimea. Alaila, wehe ae la o Kuapakaa i ke poi o ka ipu makani o Laamaomao, a halawai lakou me ka ino ia wa, i keia pilikia ana, ua oluolu no ko ke ’lii manao no ka holo pu ana o ke keiki me ia. Ma keia ino ana, ninau aku la o Keawenuiaumi i na hookele: “Pehea ka pono?” Aole hiki ia laua ke ekemu mai; ia wa, e komo ana ka ale iloko o na waa, aka, ua ikaika na ka liu. Ia wa, hiki mai ka ino a nui loa, aole o kana mai ka ua me ka makani, ka hekili me ka uwila, a aneane e nalowale o Kauai.

Ma keia ino i loohia ai ia lakou, ninau aku la o Keawenuiaumi i ke keiki: “Pehea ka ino?” I aku o Kuapakaa: “Aohe a’u pono e ae, eia wale no, e hoolei ka pohaku nei la i ke kai i heleuma no na waa e paa ai, e aho ia, aole kakou e puhi ia e ka makani, a nalowale ka aina.” Ia wa, hooili mai la o Keawenuiaumi i na hana a pau loa ia Kuapakaa, ia ia ka make, a me ke ola; alaila, unuhi ae la o Kuapakaa i ke poo o ka laau a lawe ae la i ke kaula a nakii iho la i ka pohaku, a hoolei aku la i loko o ke kai, a paa iho la lakou i kahi hookahi.

A ike o Kuapakaa i ke anu o na kanaka a me ke ’lii, ua huluhulu loloa, ua haukeke, alaila, unuhi ae la ia i ka lau o ka loulu mai loko ae o ka laau, a haawi pakahi aku la i na kanaka, a me ke ’lii, o Keawenuiaumi, i ka ao loulu, a koe na hookele, oia o Hookeleihilo a me Hookeleipuna, aohe o laua ao loulu. Mahope o keia, haawi aku la o Kuapakaa i ka ai a me ka ia i na kanaka, a koe o Hookeleihilo a me Hookeleipuna, aohe ai a laua.

Ma keia hana ana a Kuapakaa, ua pilikia loa na hookele i ke anu a me ka pololi, aole i liuliu iho, pahu ana o Hookeleihilo i loko o ke kai mahope o na waa. Kahea mai la ke kanaka mamua iho o Hookeleihilo: “E! Pahu aku la o Hookeleihilo i loko o ke kai!” Aole i liuliu iho, make o Hookeleipuna, pau loa na hookele i ka make.

MOKUNA V.

I ka Make ana o ko Pakaa mau Enemi, Halii ka Malie.—Hoolilo ia ke
Keiki i Hookele.—Kuhi Oia i ka Ihu o ka Waa i Hawaii.—Hoohauoli ia
na Kanaka, aka, Hookaumaha ia ke Alii i ka Loaa ole ana o
Pakaa.—Wanana o Kuapakaa i Kona Hoowahawaha ia e ke Alii.—I ka Pae
ana ma Kawaihae, Haalele wale ia Oia.—Hui oia me Elua Mau Kanaka
Lawaia a Loaa Kana mau wahi I’a.—Halawai oia me ka Waa Eono Kanaka,
a Pili Heihei Hookahi Oia me na Kanaka Ewalu a Eo Iaia.—Huna Oia i
ka I’a Iloko o ko ka Alii Waa.—Hooholo Lakou e Malama ia he Heihei
Waa ma Kau, a o ke Ola ke Kumu Pili.

A ike o Kuapakaa, ua make na enemi o kona makuakane o Pakaa, alaila, popoi iho la ia ia Laamaomao, o ka malie koke iho la no ia a pohu haalele loa. A malie iho la, lilo ae la ia ia ka hookele o na waa, aka, ua olelo mua aku o Keawenuiaumi i ke keiki, e holo i Kaula i o Pakaa ala. Mahope o ia olelo ana, pauhia iho la ke ’lii i ka hiamoe a me na kanaka, no ka luhi i ke kai.

A pau lakou i ka hiamoe, pa mai la ka makani maikai ma ka aina mai, hoololi ae la o Kuapakaa i na waa a me ka pea, a holo pono i Hawaii. Ia la a po, a ao ae, ike aku la lakou i ka piko o Maunakea i loko o ka ohu, e maalo ana me he opua la. O na kanaka a pau o luna o ka waa, aia ae la lakou, aia o Hawaii; hoole kekahi poe, aole ia, a kokoke loa lakou e komo i Kawaihae, alaila, maopopo iho la ia lakou, o Hawaii keia. Nolaila, olioli lakou i ka hiki i Hawaii, aka, o Keawenuiaumi, he minamina loa ia i kana kauwa ia Pakaa, no ka hiki ole ana i Kaula.

O na kanaka a pau o luna, ua pihoihoi lakou no ka pae i ka aina, a ike aku i ka wahine, me ke keiki, nolaila, olelo e aku o Kuapakaa, ia lakou, penei: “E, ehia mea aloha o ke keiki.” Ninau mai lakou: “I ke aha hoi?” I aku o Kuapakaa: “I ka haule i ka hapaina waa.” I mai o Lapakahoe: “I ke aha kou mea e haule ai?” Pane aku o Kuapakaa: “Ua ike aku nei au i ko oukou pihoihoi, e ake no e lele i uka. Nolaila, ina paha kakou e pae aku, uwe ka wahine, uwe ke keiki, nolaila, poina iho la au, ka mea makamaka ole mahope.” Olelo aku o Lapakahoe: “Aole oe e poina i ke ’lii, no ka mea, i ola keia mau iwi ia oe.” “Oia paha. O ke keiki ka hoi ka mea aloha, i ka haule i ka hapai waa ana.” O keia mau olelo a Kuapakaa, ua ko io no, aole i hala, ua pololei loa e like me kana olelo wanana mamua.

A pae aku la lakou i Kawaihae, lele aku la kela mea keia mea i uka, uwe ka wahine, uwe ke keiki, ilaila lakou i lalau ai, poina loa iho la ke keiki. Noho iho la o Kuapakaa i na waa o lakou, i ke ao a me ka po, malalo o na waa, ma keia noho ana, aohe makamaka, o kana ai, o ka ai i maloo a lakou i holo mai ai.

Ia ia i noho ai malaila, lohe aku la ia ua malolo o Kohala; a lohe ia, hele aku la i ke kakahiaka nui, e hoa ana keia mau mea elua i ka waa, e holo ai i ka malolo. Olelo aku la o Kuapakaa ia laua: “He waa aha ko olua?” “He waa holo i ka malolo.” “Owau hoi ha kekahi e kau ma ko olua waa?” “Aole, e komo auanei ka waa.” I aku o Kuapakaa: “U. I pono hoi ka holo ana o ka waa, he kaliu kekahi; ina hoi kakou e holo, aole o ko olua haawina ke lilo mai ana ia’u, no ka mea, ua ike no au i ke ano o ka lawaia ana; ina e nui ka loaa ana o ka malolo, e pa kaau ka haawi ana o na pahoe; ina hoi e uuku, e pa kauna ka haawina o na pahoe; nolaila, aole o ko olua haawina ke lilo mai ana ia’u.” A no ka maikai o ka Kuapakaa olelo, nolaila, ae na kanaka nona ka waa e holo o Kuapakaa i ka pahoe malolo.

Holo aku la lakou i ka pahoe malolo, a loaa ka malolo, haawi pa kaau iho la na ia i na pahoe; mahope o laila, hoi mai la lakou. Ma keia hoi ana, hui mai la kekahi waa me ko lakou waa, eono nae kanaka o ia waa, ekolu no hoi lakou nei o ko lakou waa. I aku o Kuapakaa, i kona mau kanaka hoa holo: “E heihei ko kakou waa me ko lakou la waa, a e pili na kaau malolo a kakou me ia waa.” Alaila, huhu iho la kekahi kanaka ia ia, a olelo mai la: “Kahaha! wahi a wai, e eo ia oe na kanaka eono ke heihei?” I aku o Kuapakaa i ke kanaka i olelo mai ia ia: “E hoi hoi ha oe ma kela waa, hui, ahiku oukou o ko oukou waa, a i elua no hoi maua ma keia waa?”

Pane aku la kekahi kanaka, o ka lua ia: “E lilo auanei ka’u kaau malolo ia oe? E puka aku no auanei ko kaua ikaika i mua o na kanaka makua? Aole e puka.” A lohe o Kuapakaa, olelo aku la ia: “Ou hoi hoi ha ma kela waa, hui awalu oukou, owau no hoi ma keia waa, heihei kakou, o na kaau malolo ka pili a kakou? Ina oukou e pae e i uka, alaila, lilo ka’u mau malolo ia oukou; a ina hoi owau ke pae e i uka, lilo ka oukou mau malolo ia’u.” Ma keia mau olelo a Kuapakaa, ae lakou. Nolaila, nonoi mai la lakou i ka Kuapakaa kaau malolo, e haawi aku ia lakou e paa ai ka pili, i aku o Kuapakaa: “Aole, i ko’u manao, o ka oukou ke haawi mai ia’u e paa ai. No ka mea, ina oukou e eo ia’u, aole e loaa mai, lele aku au aumeume, eha au ia oukou, no ka mea, he nui oukou, hookahi au; a ina au e eo ia oukou, alaila, aole au e aua ia oukou, no ka mea, aole au e lanakila maluna o oukou, hookahi au, he paapu oukou; nolaila, aole oukou e maka’u ia’u.” Ma keia mau olelo maikai a Kuapakaa, ua ae lakou, a hoomakaukau iho la lakou e heihei, kaulike iho la lakou a kupono na waa, oia iho la: “Oia,” o ka manawa ia i hoe ai.

Ia lakou e hoe ana, kaa aku la ka waa o na kanaka ewalu i mua loa, a hala hope loa keia ia lakou la. Kahea ae la keia i ke kupunawahine, ia Laamaomao, e hoouna mai i mau nalu ekolu, i mea e pae ai ko ianei waa. Mahope o keia kahea ana, ua ku mai la ka nalu a kiekie loa, mahope o ia nei, nolaila, hooponopono keia mamua o ka nalu a kupono, o ka manawa ia, ua pae keia i uka. O na kanaka makua, makau iho la lakou i ua nalu nei no ke kiekie, a hoemi hope ka waa o lakou i hope loa, nolaila, pae e keia mamua. Ku hou ua nalu, emi hope hou ka waa o lakou i hope, ia lakou i emi hope ai, pae loa aku la o Kuapakaa i uka, a hele aku la e huna i na kaau malolo a lakou i loko o na waa o Keawenuiaumi. A pae aku la ua waa la i uka, ninau aku la ia Kuapakaa, i ka ia a lakou: “Auhea ka ia a kakou?” “Aohe ia i koe, ua pau i ka haawi ia e a’u ia hai, no ko’u ike no ua lilo ka ia ia’u.”

A lohe lakou, kahaha iho la i ka lilo o ka ia i ke keiki uuku, nolaila, paa ko lakou manao e heihei hou me ke keiki. I aku lakou ia Kuapakaa: “E heihei hou kakou.” I mai o Kuapakaa: “Aia no i ko oukou manao, aka, eia ka hewa, aohe a’u kumu e pili ai ia oukou.” I mai lakou: “Hookahi no kumu, o na iwi o kakou, ina eo oe ia makou, alaila, make oe ia makou, a ina eo makou ia oe, make makou.” I aku o Kuapakaa i na kanaka makua: “Aohe o’u makemake e pili i na iwi, no ka mea, ina oukou e make ia’u, uwe mai ka oukou mau wahine a me na keiki, a me na makamaka. A ina hoi owau ke make, ua pono no, no ka mea, aohe o’u makamaka o keia aina, he wahi keiki hua haule au, ua pono no ke make, o oukou ka hoi. Nolaila, ina manao oukou ma ka waiwai ka pili a kakou, aia no o’u waa ke kau mai la, e lilo no ia ia oukou, ke eo au.” I mai la lakou la: “Aole paha nou ia waa; no Keawenuiaumi ia mau waa.” I aku o Kuapakaa: “Aohe o Keawenuiaumi waa o laila, no’u ia mau waa, he ee waa lakou, no ka mea, owau no ia e kiai nei, ina no lakou ka waa, ina ua noho mai lakou e kiai.” I aku lakou i ke keiki: “Aohe o makou makemake i ka waa, o na kino no o kakou ka waiwai e pili ai.” Ae mai ke keiki: “Ae, heaha la hoi ka hewa.”

Ma ka heihei mua, ua kaulana aku la ia, ma Kohala, Hamakua, Hilo. A ma keia heihei hope ana, olelo aku la na kanaka makua: “I Kau e heihei ai kakou, eono anana ka loa o na waa.” Ua kaulana ae la keia heihei ma Hawaii a puni.

MOKUNA VI.

Ka Heihei Waa ma Kau.—Ae o Kuapakaa e Pae Eha Manawa Mamua o ka
Hiki Mua ana o Kona Hoapaio.—Pae Mua oia ma Kona Waa a Lalau i
Kekahi Papa-Heenalu, A Pae ia Iloko no na Manawa Ekolu Mamua o ko
Lakou Hoea ana aku.—Lohe ke Alii i ka Heihei, Hoouna ia e Kii ia ke
Keiki.—Uwalo no ke Ola o Kona mau Kanaka ana i Aloha ai Mamuli o ko
Pakaa Nalowale ana.—Hoike o Kuapakaa Iaia iho a me Pakaa.—Kau ia ka
Make Maluna o na Kanaka i Haule Pio.—Kauoha o Keawenuiaumi ia
Kuapakaa e Kii ia Pakaa.—Hoole o Pakaa i ka Hoi hou ana Mamua o ka
Hooponopono Waiwai ana.—Ae ke Alii, a i ko Pakaa Hiki ana mai Haawi
Oia Iaia ia Hawaii Holookoa.

A hiki lakou i Kau, hoomakaukau na waa a kahakai waiho; o ka umu a hamama, o ka wahie a nui, o ke a a waiho ana. O keia mau mea i hoomakaukau ia, no ka mea e eo ma ka heihei ana, alaila, kalua i ka umu, e like me ka olelo hooholo a lakou. Ma keia heihei ana, he nui ka poe pili kakalalo, mahope o ianei a me lakou la.

Hoeu mai la lakou la e holo, i aku keia: “Eia ka hooholo loa o ka kakou hana, ina au i pae e i uka nei, eia ka hooholo loa ana o ka make, eha nalu e hee ai. Penei ke ano, i hee au a i pau na nalu eha, a pae ole oukou i laila, ua maopopo ko oukou make, a pela hoi oukou, e like me a’u; aka, ua make no wau ia oukou he lehulehu oukou.” Ua aelike lakou la i keia olelo.

Ee ae la lakou ma ko lakou waa, eono ka loa, ee no hoi o Kuapakaa ma kona waa eono ka loa. Holo aku la lakou a hiki i kai, i aku o Kuapakaa: “Eia ka pahu ku o kakou.” Hoole mai na kanaka makua: “Aole keia o ka pahu; aia ka pahu ku o kakou a ale ke kai i luna o ka aina, o ia ko kakou wahi e ku ai a heihei.” I aku o Kuapakaa: “He makehewa wale no ia holo ana i kai, he nui hoi oukou, hohe iho la no oukou ia’u hookahi, e heihei ia aku la no paha e kakou i kuanalu, ina ua eo ia oukou. Nolaila, ke hai aku nei au ia oukou, e make ana oukou ia’u, o ka wahine, o ke keiki, o ka makua ka mea aloha.”

A nalowale na hale o uka, i aku la lakou ia Kuapakaa: “Eia ka pahu ku o kakou.” Ae aku o Kuapakaa; ia wa, hookuku lakou a kaulike na waa, a kupono. Ia wa, holo lakou me ka hoe ikaika loa, a puka aku la ka poe lehulehu mamua, kaa hope o Kuapakaa. Nana aku la o Kuapakaa i ka lakou la hoe ana, e unuhi loa ana ka laulau o ka hoe i luna loa, lele pu me ka mapuna kai i luna loa, o ia koieie o ke kai mahope o ka waa, e milo ana me ka ikaika loa. Hoo aku la o Kuapakaa i kona waa maloko o ke kai e koieie ana mahope o lakou la, a holo aku la ma ia mimilo, hookahi a Kuapakaa hana, o ka uli i ka hoe, e hooponopono ai i ka ihu o kona waa, i holo pololei i mua. Ia lakou la e hoopapau ana i ka hoe, a ea mai la, e kau aku ana keia mahope, nolaila, hoopapau lakou la i ka hoe, i mua, alaila, kahea aku o Kuapakaa: “Hoe a ikaika i eo.” No keia leo kahea, hooikaika loa lakou i ka hoe.

A kokoke lakou i uka, hoea aku la ka waa nui o na kanaka mamua, a o ko ke keiki hoi mahope, nolaila, hoopaapaa o uka, me ka olelo: “Ua eo ke keiki! ua eo ke keiki!” A mahope o keia leo uwa o uka, hoea aku la ka waa o Kuapakaa i mua o ko na kanaka makua waa, alaila, olioli ke poe mahope o ke keiki, i ke eo ia lakou, pela ka oi ana o ko Kuapakaa waa a pae i uka. Lalau iho la i ka papa heenalu, a au aku la e heenalu, e like me ka olelo mua a lakou i hooholo ai. Hee koke iho la no o Kuapakaa i ka nalu o uka o ka ae one, a pau ekolu, alaila, pae mai la, ka waa o na kanaka makua, ua eo ia ia nei.

Ma keia heihei ana, ua laha aku la ka lohe ia Keawenuiaumi, i ka make o kekahi mau kanaka ona i ke keiki. Ia wa, noonoo o Keawenuiaumi, a olelo aku: “He oiaio, ina na wahi keiki uuku, a o kahi keiki a makou i holo mai nei, aole e pakele, make io.” Kena aku la o Keawenuiaumi i ka elele, e kii i ke keiki a hele mai, imua ona, e nana ia ia. A hiki ke keiki, ike mai la ke ’lii, o ke keiki no i holo pu mai ai; lele mai la ia apo i ka ai o ke keiki, uwe me ka helelei o ka waimaka, no kona hoopoina ana ia ia, me ka haalele i na waa. A ua noonoo ke ’lii ma ka hoopomaikai ana o ka keiki ia ia i loko o ka make a me ka pilikia.

A pau ka uwe ana, ninau aku la o Keawenuiaumi: “I hea kou wahi i noho ai?” “I na waa no o kakou.” “Heaha kau ai, o ka noho ana?” “O kahi koena ai maloo no a kakou i holo mai ai.” A hala ia ninau, ninau hou o Keawenuiaumi: “A o oe no ka i heihei mai nei me na kanaka o’u i Kohala?” Ae aku no o Kuapakaa: “Ae.” “A o oe no ka i heihei hou mai nei?” “Ae.” “Heaha ka oukou pili?” “I ka heihei mua ana, he ia; i keia heihei hou ana mai nei, o na iwi no o makou; nolaila, ua eo no lakou la ia’u, a ke a ala ka umu e kalua ai, a hoi aku wau kalua.”

Alaila, uwe iho la o Keawenuiaumi, me ke kulou i lalo; ninau mai la ke keiki: “E uwe ana oe i ke aha?” “E uwe ana au no o’u kanaka i ka make.” I aku ke keiki; “Aole no’u ka hewa, no lakou no; ua hai aku au, ma ka waiwai no ka pili a makou, ninau mai lakou ia’u, ‘auhea kou waiwai?’ Hai aku au o na waa o kaua, hoole lakou. Makemake no lakou la o na iwi ka pili, nolaila, ae aku au, no ka mea, ua hookaha lakou la i kuu uuku.”

I mai o Keawenuiaumi: “Auhea oe e ke keiki. Ke noi aku nei au ia oe, e like me kou aloha ia’u, pela oe e aloha mai ai i ka’u noi aku ia oe. No ka mea, i ahona no au ia mau kanaka o’u, ina e make ae ia oe, o ko’u hemahema no ia. Nolaila, ina e aloha oe ia’u, e ola lakou, ina e manao oe e make lakou, e pepehi mai no oe ia’u.” I aku o Kuapakaa: “He oi aku anei kou minamina ia lakou, mamua o kahi mea e ae.” Ae aku ke ’lii. “Ae, aka, aole au e minamina ia lakou, ina e loaa aku nei kuu kauwa o Pakaa.”

I aku o Kuapakaa ia Keawenuiaumi: “Ina he manao nui kou e ola keia mau kanaka ou, aole e loaa o Pakaa ia kaua ke kii aku i Kaula, a ina hoi e hooko mai e make keia poe kanaka, alaila, loaa ko kauwa o Pakaa. No ka mea, oia no ka mea i haalele ai o Pakaa ia oe, no ka nui o au punahele.” I mai o Keawenuiaumi: “E kii oe a loaa mai, alaila, make lakou.”

Ia wa, olelo aku o Kuapakaa ia Keawenuiaumi, me ka hai aku o Kuapakaa ia Pakaa: “Aia no i Molokai kahi i noho ai, ia oukou i holo ae nei, o maua no ke kau ana i luna o kahi waa, o ia no kahi pupu mamua o’u e kulou ana i lalo ke poo. O ke kumu o ke kulou ana, o ike oe ia ia. O ko’u makuakane no ia o Pakaa, owau no kana keiki o Kuapakaa, nona mai no ko’u inoa. No ke akaakaa o ko ili i ka awa, a nana hoi au i ao i na hana a pau ou e ke ’lii.”

Ma keia olelo a Kuapakaa, hoomaopopo loa mai la o Keawenuiaumi me ka ninau hou mai ia ia. Ia wa, hai paa loa aku o Kuapakaa, me ka olelo aku: “Ia oukou i hoi mai ai mai ka lae o Kalaau mai, a pae kakou i uka, o ko malo no ka’u i lawe aku ai nou, o ko kapa no, o ko awa no, o ko apu no; aka, ua ao mai o Pakaa ia’u, e hai au ia oe no’u, a e huna ia ia.”

A lohe o Keawenuiaumi i keia mau olelo a Kuapakaa, uwe iho la ia me ka leo nui ia Pakaa, a me ke keiki, o Kuapakaa, a pau ka uwe ana, kena aku la ke ’lii, e make na kanaka ona.

A make lakou, kena aku la o Keawenuiaumi, e kii wikiwiki o Kuapakaa, ia Pakaa a lawe mai. Kau aku la o Kuapakaa maluna o ka waa heihei ona, a holo aku la i ka wanaao, a kiekie ka la, komo i Molokai, hekau iho la no ka waa i kai me ka pae ole i uka, kii aku la ia Pakaa.

A hiki aku la ia, aloha a pau ke aloha ana, ninau mai o Pakaa: “Ua make o’u hoapaio?” “Ae, ia makou i holo ai, a Waimea i Kauai, huai au ia Laamaomao, loaa makou i ka ino, ia loaa ana, haawi au i na ao loulu, a koe o Hookeleihilo a me Hookeleipuna; pela ka ai, me ka ia, ka wai, a make iho la laua. A haalele makou ia Kauai, a holo makou a pae ma Hawaii i Kawaihae, haalele ia no wau e kuu haku, a me na kanaka i ke awa. Ia wa, heihei hou mai nei au me kekahi mau kanaka ona, a eo ia’u, pepehi ia mai nei a make. A make na kanaka, hai aku nei au ia oe a me a’u i ke ’lii, ia Keawenuiaumi, a nolaila au i kii mai la ia oe, e holo kaua.” Ninau mai o Pakaa: “Heaha na pono a ko haku ia oe?” “Aole.” “Ae, o hoi hou a olelo aku i ko haku, i olelo mai nei o Pakaa ia’u, aia ka a hoihoi mai oe i na aina au i lawe ai, a me na mea a pau au i lawe ai, alaila, ae e hoi mai me oe, a i ae ole oe, aole e hoi mai.”

A pau ka olelo a Pakaa i ke keiki, holo mai la ia a hiki i Hawaii, a lohe o Keawenuiaumi i na olelo a Pakaa, ae mai la i na mea a pau loa, aole kekahi mea e koe i ka hoihoi ia me Pakaa, wahi a Keawenuiaumi: “Ke ae aku nei au e hoi mai ia a noho pu me a’u.” Ia wa, i hao ai o Kuapakaa i kona mana a holo aku la a pae i Molokai, hai aku la i na olelo a Keawenuiaumi a pau loa, a lohe ia, kau iho la i luna o ka waa a hoi aku la ia Hawaii.

A hiki i mua o Keawenuiaumi, lele mai la ia iluna o Pakaa, a uwe kaukau iho la, no kona hana ino i ke kauwa maikai, a pau ka uwe ana, haawi aku la o Keawenuiaumi ia Hawaii a puni ia Pakaa, a noho alii iho la ia e like me mamua, alaila pau keia kaao.

LEGEND OF PALILA.

Kaluaopalena and Mahinui, the daughter of Hina, were the father and mother of Palila, who was born in Kamooloa, in Koloa, Kauai; but he was brought up in the temple of Humuula. Palila at his birth was in the form of a piece of cord [136] and was therefore thrown away in a pile of rubbish, the parents not knowing that it was a child, and furthermore they were disappointed upon seeing the cord. When Palila was born, Hina [the grandmother] was living in the temple of Humuula up in the mountains; but through her supernatural powers she saw the birth of Palila, so she came down to Mahinui and Kaluaopalena and asked them: “Where is the child that was born a short time ago?” Mahinui and Kaluaopalena replied: “There was no child, it was a piece of cord; it is lying there in that rubbish pile.” Hina went over to the place and took up the piece of cord from amongst the rubbish and bundled it up in a piece of white kapa and returned to her home.

After Hina arrived at her home in the temple of Humuula, away up in the mountains in a very lonely spot, she unwrapped the bundle of Palila and put it into another piece of white kapa. This was done at three different times, when it began to assume human form. After the lapse of a full period of ten days, the body of Palila was complete in its form. Hina then built a shelf from the uluhe fern and placed the child upon it. After the child had reached the age when it could take food, it was given nothing but bananas.

Alanapo was another very sacred place; it was also a temple and was located in the land of Humuula. It was the resort of spirits and a place noted for the strength and braveness of the people brought up in it. When Hina saw that the child was full grown she took him to the temple of Alanapo and brought him up with the spirits, where he was educated in the arts of warfare and in all the training proper for the development of great strength. After the years of training his two hands were equally developed and could deal out death to all his enemies. In his daily life and bringing up, he had a twofold character; that of a spirit and of a human being.

One half of Kauai at this time was under the control of Namakaokalani, who was constantly at war with Kaluaopalena [the father of Palila, the ruler of the other half of Kauai]. Three battles had already been fought by the two and there remained but one more when Namakaokalani, if victorious, would conquer the whole island of Kauai.

It was Hina’s usual custom to go down to observe the progress of the contending parties; she did this every time there was a battle. On this occasion Hina went down and arrived before the commencement of hostilities; she felt [137] that Palila was coming down to see the battle, so upon meeting Kaluaopalena she said to him: “You must be on the watch this day. The first warrior who will come to you will be Namakaokalani from Moloaa; don’t call him. The second will be Lupeakawaiowainiha, who is a warrior; don’t call him. But, when a warrior comes twirling his war club on the left, that will be Palila, your own son, who comes from the temple of Alanapo. He will be the warrior by whose aid you will conquer the whole of Kauai. Call him to you; if perchance he will be pleased with you, you will live; but if he gets angry you will be slain together with your men.”

Soon after Hina departed on her way to see the battle, Palila woke from his sleep. When he looked about him and saw that Hina was not around, he rose, took up his war club, Huliamahi by name, given to him by the gods, and came out of the sacredness of Alanapo. He continued on his way until he was outside of the limits of Humuula, and went through a forest of tall trees until he arrived at a rise looking toward the sea. This rise is Komoikeanu. When Palila arrived at this rise he looked down and saw two great armies gathered at Paa. Palila knew by the action of the men that a battle was about to be fought and against his father Kaluaopalena. He therefore turned and proceeded along the upper part of Hanapepe through the brush and tall trees. When Palila got into the forest he swung his club, Huliamahi, knocking down the trees. By reason of the falling of the trees one on top of another, they kept on falling until the trees standing around one of the armies were also knocked down, destroying a large portion thereof, leaving Kaluaopalena’s intact. Those who heard Hina announce the coming of Palila were all afraid upon seeing the forest mowed down, therefore Namakaokalani immediately sent his messengers to ask Kaluaopalena to call off the battle and to make peace.

When Kaluaopalena heard the message, he refused to call the battle off, saying: “I will not call the battle off until I am victorious, for I have laid awake nights until my head was made heavy planning for this battle. I know that I will conquer the whole of Kauai this day.” The reason why Kaluaopalena said this was because he had heard that Palila was coming to meet him, and it was also this which caused the other side to sue for peace. On whichever side Palila swung his club no trees or shrubs remained standing, and none grow to this day.

While Palila was on his way to meet Kaluaopalena, Namakaokalani the warrior from Moloaa, with his war club, came to meet Kaluaopalena. This war club was so large that it required eighty men to carry it, forty at one end and forty at the other. When Namakaokalani arrived in the presence of Kaluaopalena, he stood up his war club, called Kawalowai, in the presence of the people; but Kaluaopalena would not call him to come on his side; [138] he was so ashamed that he thereupon returned to Moloaa. After Namakaokalani came Lupeakawaiowainiha, another great warrior. It is said that every time he urinated the land would be flooded. He, too, came with his war club, called Kalalea. This war club was so large that it required one hundred and twenty men to carry it. When he arrived in the presence of Kaluaopalena, he took his war club and twirled it over his head and then down under his chin, causing the people to shout with admiration at his cleverness; but Kaluaopalena would not call him and he was so ashamed that he went home to Hanalei. Kaluaopalena, according to the instructions from Hina was patiently waiting for Palila and consequently did not utter a word when the two warriors stood before him.

After these two warriors came Palila. While he was yet a mile distant from Kaluaopalena, Palila swung his war club, Huliamahi, causing all the trees to fall with the exception of one lehua tree, it being the supernatural body of Palila himself. The trees in falling killed many. None escaped except Kaluaopalena’s people, who were standing away from the trees. Those who ran and hid in the woods were killed.

When Palila arrived in the presence of Kaluaopalena, Kaluaopalena came crawling to Palila, and when near him fell flat, face down, and called out: “Ye heavenly offspring, hold out your club.” Palila inquired: “Where shall it be? Toward the uplands, toward the lowlands, to the east or downward?” Kaluaopalena answered: “At the killing of the pig and the red fish.” Palila then pushed his war club, Huliamahi, downward until only the point of it remained above ground. That was the land of Waihohonu, therefore its miry condition to this day and its deep depression. At this all the people fell down, not one daring to remain standing for fear of death.

It was a law with Palila that whenever he laughed the kapu would end; people could then stand up, speak, or run about. The people did not, however, know this, so they remained lying down. While they were all in this position Hina arrived and she stood on a little rise called Alea [known as Maunakilika at the present time], with the robe of Palila, called Hakaula and the malo of Palila called Ikuwa. Hina then uncovered herself to nakedness, and rolled over the backs of the people, which caused Palila to laugh and released the kapu, when they all arose. The reason of this laughter was her own condition, called Lehokukuwau. [139] She then approached Palila, circumcised [140] and bound him with oloa kapa, [141] after which they returned up to Alanapo.

After Palila had been in Alanapo more than ten days the desire to go and fight the chiefs of other lands and the demi-gods of the deep began to grow in him until at last he decided to go and meet them. Before he left Alanapo he had a premonition of meeting Kamaikaahui, a human shark which was living in Maui.

Kamaikaahui at this time was living at Muolea, Hana, Maui. He had come through three different forms: first, that of a rat; second, a bunch of bananas; and third, that of a shark. It was when he was very small that he had the form of a rat, but on climbing a banana tree he changed into a bunch of bananas. After a while when the owner of the patch of bananas came to pick the bunch he took the top hands only, leaving the lower ones, when it changed into a human being having a shark’s mouth and teeth in the back below the neck, and it thereupon began to have a desire for human flesh.

Kamaikaahui’s occupation was that of a farmer, and to suit his taste he had his fields near the public highway. While at his work he could see the people on their way sea bathing or on their way to fish. As people passed down he would ask: “What kind of bathing are you going to have?” “We are going to leap from the rocks.” He would then say: “Your feet will be bitten.” After the people had passed on their way to the sea, he would then follow on behind and jump into the sea and begin to bite off the feet of the bathers. This was carried on every time the people went bathing and they never once suspected him. If the people were on their way to dive for fish their heads would be bitten off and eaten by Kamaikaahui.

It was his custom to always have a piece of kapa wrapped around his back and he never went without it, because it was to cover up the mouth at his back, for he did not wish to have it seen. One day during one of the king’s working days at which Kamaikaahui was present, with the piece of kapa on his back, the people having seen him thus covered at all times made up their mind to see why his back was always covered. A general order was therefore issued in which everybody was requested to uncover their back. This was followed by everybody except Kamaikaahui. When he was requested to uncover his back he at once attempted to escape and ran off, threw down his clothes and jumped into the sea where he turned into a shark. The place where he left his clothes is to this day known as Kauhalahala, given to it because he successfully escaped from the hands of the people.

After transforming himself into a shark he came to Waipahu in Waikele, Oahu, where he remained. As soon as he was settled in the place he again followed the same practice that he did in Maui. Every time he got his opponent under him his mouth at the back would bite and eat the man. This was done so often that the people of Ewa began to get afraid of him, and he lived as a king over them.

On the day that Palila decided to leave home, he took up his war club, Huliamahi, and came out of Humuula and stood on the knoll of Komoikeanu, swung his war club, pointed it in front of him and let the club fly. As the club flew he hung on to one end of it and he was carried by it until he landed on the cliff of Nualolo on the top of the hill of Kamaile, the hill from which the fire sticks [142] are thrown. As he stood on the hill he first looked towards Kahiki, then towards Oahu; then making up his mind to come to Oahu, he pushed his war club ahead of him and again he was carried by it until he landed on the Kaena point at Waianae.

After leaving Kaena he came to Kalena, then on to Pohakea, then to Maunauna, then to Kanehoa, then to the plain of Keahumoa and looking toward Ewa. At this place he stood and looked at the dust as it ascended into the sky caused by the people who had gathered there; he then pushed his war club toward Honouliuli. When the people heard something roar like an earthquake they were afraid and they all ran to Waikele. When Palila arrived at Waikele he saw the people gathered there to witness the athletic games that were being given by the king of Oahu, Ahuapau by name. His palace was situated at Kalaepohaku, close to Wailuakio at Kapalama.

Ahuapau was a kapu chief and he was kept covered up away from the wind and rain. On going out he was carried from place to place inclosed in a palanquin, so high and sacred was his rank. [143] He had two very fast runners, called Iomea and Ioloa. Every time the king traveled to Waikele to witness the games he would climb into his palanquin and be covered up and would only venture out in this way, whether on the way down or on the way home. This king had a certain fear of Kamaikaahui and because of this fear he had issued an order, that whoever was able to chase Kamaikaahui out of Oahu, or was able to kill him, that he would make that person the chief ruler of Oahu.

When Palila arrived at the place he remained on the outside of the crowd and said that if Kamaikaahui would see him he would run away. When this was carried to the king Palila was sent for and as he stood in the presence of the king, the king addressed him, saying: “If it is true that Kamaikaahui will run away from you this day, then you will be the first one to enter my sacred temple.” Soon after this Palila made himself known to Kamaikaahui. At sight of Palila, Kamaikaahui attempted to escape by running into the sea, but Palila pushed out his club, forcing Kamaikaahui to come back. He was then caught and uncovered and the people saw his mouth and sets of teeth at his back; he was then killed.

Papakolea was a farmer and his wife was Koiuiu; they lived at Leleo. It was promised him that when his crops were ripe that the temple of Kanelaauli, at Kahehuna, [144] just at the base of Punchbowl hill, would be opened to the public.

When Papakolea saw Palila he said to Ahuapau, the king: “Say, here is the young man who will conquer the whole island for you; give him your daughters to wife.” Ahuapau had two daughters, Kaalamikioi and Kalehuawai. Upon hearing this the priest Kahikoluamea said: “Don’t give him your daughters yet; let us wait a while. He is not quite human as he is partly spirit, being so by the influence of Mahinui, his mother. He has been brought up under strict kapus in the temple of Alanapo by the spirits and is therefore not quite human.” At this Ahuapau asked: “What are we to do then?” Kahikoluamea replied: “Put him on the palanquin and let your runners carry him with all haste into the temple, where he shall be kept under a strict kapu until we have worked over him and have transformed him into a perfect human being, when everything will be well.” Palila was then placed in the palanquin and he was carried off by the two runners into the temple of Kanelaauli, at Kahehuna, without allowing a single breath of wind to strike him. The king Ahuapau in the meantime walked on the ground for the first time and the wind also for the first time blew on him.

After Palila was carried into the temple of Kanelaauli the priests inquired: “What is this?” The runners answered: “It is a kapued chief from Alanapo, Kauai. Let the railing of the temple be put up, let the drum be beaten and the coconut rattlers rattle.” On the next day the priests worked on Palila and he was also properly circumcised. He was then transformed into a perfect human being. After the ceremonies Palila was allowed to live with his wives, the daughters of Ahuapau. Soon after this Ahuapau told Palila to make a circuit of Oahu, to which Palila consented.

Comments

Log in to leave a comment.